Intervju: ˝BiH ima izuzetne ljude, ali užasnu vladu˝
11:55, 1 Februar, 2012
Amerikanac Chris Mathieu veliki zaljubljenik u BiH
Koliko god da sam dao Bosni i Hercegovini, vratilo mi se desetostruko, kazao mi je na početku razgovora Chris Mathieu iz Chicaga, koji je nakon svog prvog boravka u BiH ostao impresioniran ljudima i ljepotama ove zemlje. Kako i sam kaže, toliko ga je opčinila naša zemlja da je svom sinu dao bosansko ime.
TIP: Kada ste prvi puta došli u BiH i zašto?
Chris: Moja porodica je tipična američka porodica, koja vodi prijeklo od francusko- njemačkih i škotskih predaka. Oženjen sam suprugom Kristy, koja je dva puta sa mnom dolazila u BiH, i sina, po imenu Dejan Alen. Zaista smo željeli da nosi bosansko ime. Mi iznimno poštujemo strukturu bosanske porodice i to kakvu djecu odgajate u Bosni. Željeli smo da ‘usadimo’ nešto od toga u našeg sina.
˝Imati Bosanca za prijatelja znači imati zaista pravog prijatelja˝
Uvijek smo bili impresionirani bosanskom djecom i ja uvijek kažem, da je imati Bosanca za prijatelja imati zaista pravog prijatelja. Radim kao operativni menadžer za jednu veliku kompaniju koja prodaje lijekove u Americi. Također pišem za Eurobasket.com, pokrivajući bh. košarku širom svijeta. Također radim neke nezavisne poslove vezane za Bosnu, neke fotografije su bile korištene u knjigama i prezentacijama, te me često kontaktiraju da pomognem naći ljude ili informacije za druge. Ako na Google-u tražite bilo šta vezano za Bosnu na engleskom, vjerovatno ćete naići na fotografije ili priče koje sam ja postavio na web. Trenutno radim na projektu, blogu ‘I love Bosnia volim te‘. Također, cijelu godinu radim priče o ratu u BiH ispričane od strane preživjelih, stranaca i onih koji su otišli zbog rata. Do sada je sve to bilo interesantno, tužno i potresno. Posebno mi je interesantno saznanje da roditelji nisu bili svjesni toga koliko su im djeca patila brinući se za njih. Mislili su da je ta briga većinom bila jednostrana.
˝Imam kolekciju od preko 900 amblema AR BiH˝
Također radim na izlaganju nekih od predmeta iz rata u BiH. Imam kolekciju od preko 900 amblema AR BiH i sličnih amblema, kao i veliki broj postera iz rata, kapa, šljemova, uniformi, dokumenata, razglednica, zastava, itd.. Želim ovog ljeta, u Chicagu i St. Luisu, napraviti kulturološku postavku pod nazivom: ‘BiH rat: Vojni i kulturološki otpor genocidu’. Imam neke predmete koji nikad nisu bili viđeni od strane šire javnosti.
Prvi puta sam namjeravao doći u Bosnu 13. septembra 2001. godine, ali svi znamo šta se desilo pa sam u tome bio spriječen. Torbe su mi bile spremne i samo sam čekao, ne znajući da li će letovi biti otkazani taj dan ili ne. Morali smo zvati svaki dan i provjeravati da li su letovi ponovo uspostavljeni. Taj let je bio otkazan i konačno sam otišao godinu dana kasnije. Ustvari, bio sam u Bosni na samu godišnjicu 9. septembra, osjećao sam se kao kod kuće, potpuno miran, čak i u tom teškom momentu. Bosna i Amerika su izgradile čvrste veze zbog rata i zbog činjenice da tako veliki broj Bosanaca sada Ameriku zove kućom.
˝Moj interes za BiH potiče još iz školskih dana˝
Sjećam se, pred kraj 1980.-tih, moja nastavnica je putovala u BiH, u Međugorje, i po povratku nam je pričala o tome. Tako da moj interes za BiH potiče još iz školskih dana. Također se sjećam Olimpijskih igara 1984.-te godine i kako su veličanstvene bile. Svako koga sam sreo, a ko je bio u Bosni, kaže da su ljudi u Bosni predivni domaćini. Kad je rat počeo u Bosni, nisam mogao shvatiti kako smo mogli dopustiti rat u zemlji u kojoj su se upravo održale Olimpijske igre, koja je bila u Evropi, Zapadno orjentisana i civilizovana. Rat je bio nešto što se dešavalo zemljama u razvoju u Africi, Južnoj Americi, Aziji. Kad su počele pristizati slike iz Bosne, bilo je jasno da je to rat protiv civila u prvom redu, i vrlo sličan Drugom svjetskom ratu. Postao sam opsjednut time da shvatim šta se zapravo dešava u Bosni. Bilo je toliko termina za ljude u Bosni i na zaraćenim stranama Bosanci, bosanski Srbi, bosanski Hrvati, Srbi, Hrvati, Bošnjaci, bosanski muslimani, ustaše, četnici, islamisti, pravoslavci, katolici itd. Nije ni čudo što većina na Zapadu nikada nije shvatila ko je ko u tom ratu. Kad sam shvatio ko je ko, i kad su nastale slike iz srpskih logora koje su podsjećale na one iz nacističke Njemačke, postao sam opsjednut time da pomognem Bosni. Pokušao sam uraditi dvije stvari, podići zabranu ilegalnog uvoza naoružanja Bosanskim vlastima i slati medicinsku pomoć u BiH tokom rata. To je bio tako frustrirajući proces. Kraj rata učinio me tužnim i praznim zbog činjenice da je toliko ljudi moralo umrijeti zbog ideala koji su trebali biti završeni sa krajem Drugog svjetskog rata, etnička superiornost i osvajanje. Tada nisam znao da će i dvadeset godina kasnije, Bosna biti tako veliki dio mog života, ali ona to jeste, samo na drugačiji način. Mislio sam da će se, nakon rata, Bosna dići iz pepela kao feniks i postati kao Švicarska, zbog svih prirodnih resursa, ljepote i ljudskih resursa kojima raspolaže. Nisam imao pojma da će uslijediti efekat odliva mozgova usljed odlaska velikog broja Bosanaca (i velikog broja umjerenih Srba koji su još početkom rata otišli ne želeći biti dio ˝velike Srbije˝). Problem je svakako u tome što je Dejtonski sporazum bio ustvari mirovni sporazum koji je trebao biti zamijenjen pravim ustavom za prosperitetnu multietničku državu. Najveća tragedija je to što nije urađena ‘denacizacija’ nakon rata. Oni koji su počinili zločine su većinom ostali nekažnjeni i čak su i nagrađeni.
˝Najveći neiskorišteni resurs Bosne je u dijaspori˝
Proces oporavka u Bosni bio je spor više nego što sam očekivao. Moj interes za Bosnu je prerastao rat i šta se u njemu dogodilo i sada je više fokusiran na budućnost i zaštitu kulturnog identiteta BiH i onoga što je preostalo od njenog multietničkog karaktera. Mišljenja sam da je najveći neiskorišteni resurs Bosne u dijaspori, njena ‘expat’ zajednica koja je visoko obrazovana i razbacana svuda po svijetu.
TIP: Vaše prve impresije o državi, Tuzli i Bosancima i Hercegovcima
Chris: Pa, moj prvi dojam o Bosni je da je to zemlja nevjerovatne prirodne ljepote čiji je ‘mješoviti’ blagoslov to što je, kroz istoriju, bila na liniji odvajanja civilizacija. To je bilo i njen blagoslov i prokletstvo. Dalo je Bosni nevjerovatno dinamičnu historiju i kulturu, ali je u isto vrijeme bilo uzrok frikcije i pijun između velikih imperija i regionalnih centara moći, kao što je to sada slučaj. Mislim da to Bosnu čini tako posebnom i daje Bosancima jedinstvenu perspektivu na život, time što je Bosna toliko kroz svoju historiju bila u milosti drugih. To što je mala zemlja smještena između kompetitorskih religija, čini Bosnu ranjivom ali i fascinantnom. Bosna ima problem suprotan onome koji imaju Amerika i Amerikanci. Amerikanci generalno nemaju uvid ili ideju o tome šta su stvarna patnja i siromaštvo, zato što sami diktiraju veliki dio svjetske politike. Bosna i Bosanci su u obrnutoj situaciji, zato što su kroz historiju često bili u milosti drugih. To je dalo Bosancima dubinu karaktera, uvid, odličan smisao za humor, …, oni žive za trenutak i cijene život. Ja se poistovjećujem sa ovim karakteristikama i dijelim ih sa Bosancima zbog moje prošlosti i mojih iskustava u životu. U Bosni se osjećam kao kod kuće više nego na bilo kojem drugom mjestu na svijetu.
˝Mislim da je Tuzla izuzetan grad˝
Ono što najviše volim u vezi Bosne su njeni ljudi koji, uprkos svemu što su doživjeli, nisu dozvolili da ih to slomi. Da li ih je promijenilo? Da, bez sumnje, ali Bosanci su i dalje isti ljudi koji su uvijek i bili. Uzmite Izraelce, na primjer, oni su iz žrtava (Drugi svjetski rat) postali zlostavljači (tretman Palestinaca), jer sve im je prihvatljivo sve dok se njima ne dešava. Učinili su Palestincima sve ono što je rađeno njima, osim tjeranja u gasne komore. Pomislili biste da bi trebali biti čuvari ljudskih prava, a ustvari samo su gledali unutra i garanti su jevrejskih prava. Bosanski odgovor na istu situaciju je potpuno drugačiji. Pa čak sam čuo Bosance koji izražavaju sućut zbog onoga što se dogodilo Srbima. Bosanci su izgubili ljude, zemlju, Srbi koji su podržavali Karadžića i Mladića su izgubili sve, uključujući i svoje duše.
Drugi puta sam došao u Tuzlu 2010. godine, da posjetim moga bosanskog brata Edina Kabila, koji je doktor na tuzlanskoj Klinici za srce. Njegova porodica je kao moja porodica i ja ga volim kao brata. Njegova porodica posjeduje poznate Kabilove pekare u Tuzli. Uvijek sam volio Tuzlu, jer je jedini grad koji je u toku rata zadržao svoj multietnički karakter. Sarajevo uvijek dobiva pažnju u vezi s tim, ali je Tuzla jedini grad koji je ostao istinski multietičan u toku rata.
Uvijek sam želio da vidim ovaj grad i zaista sam ga zavolio. Centar grada je vrlo lijep, slana jezera unikatna. Vidjevši trg gdje je toliko omladine ubijeno srpskom granatom, jako sam se rastužio. Sa pomiješanim gorko-slatkim osjećajem gledao sam na to što su svi skupa sahranjeni u zajedničko memorijalno groblje u Tuzli. Nema većeg zločina od onog namjerno usmjerenog na djecu. Iznenadio me manjak dobrih hotela u Tuzli. Onaj visoki koji su kupili Slovenci još nije bio otvoren, tako da sam morao odsjesti u malom hotelu u centru grada, koji nije pružao sav potreba komfor. To je meni bilo ok, ali moje su supruga i sin Dejan bili sa mnom, kao i naša prijateljica iz Amerike, Danica, koja nije nikad bila u Bosni, iako je BiH porijekla. Mislim da su oni bilo malo iznenađeni.
U Tuzli sam bio i 2006, kada sam sa par prijatelja posjetio Memorijalni centar Potočari u Srebrenici. Mislim da postoje manje kulturološke razlike između Bosanaca iz različitih krajeva BiH. Uvijek sam gajio najdublje poštovanje za Bosance iz Tuzle bez obzira na njihovu ‘pozadinu’ i činjenicu da su ostali ujedinjeni tokom svega. Postoji tendencija da Tuzla bude ignorisana jer svi idu u Mostar i Sarajevo, ali ja mislim da je Tuzla izuzetan grad.
TIP: Šta Vam se najviše svidjelo?
Chris: Volim provoditi vrijeme sa prijateljima u Bosni, u kafiću, pričajući o životu, pogledima, porodici, budućnosti. Bosanci su brižni ljudi sa izuzetnim pogledom na život, nešto što je teško naći u Americi, nažalost. Volim gledati historiju Bosne, stajati na mjestu gdje je počeo Prvi svjetski rat ili na Starom mostu ili obalama Neretve. Putovao sam zaista puno, ali nema na svijetu mjesta kao što je Bosna. Volim kafu, kupovinu i hranu, a Bosna ima svo troga u izobilju. Imam na stotine dobrih priča koje vam mogu ispričati o Bosni i njenim ljudima. Sjećam se da smo, tokom moje prve posjete Bosni, otišli u malu prodavnicu na uglu i da mi je vlasnik, nakon što mu je moj prijatelj Edin rekao da sam prvi puta u Bosni, dao nekoliko stvari da probam, besplatno. Prošle godine, bili smo na sarajevskoj Baščaršiji, prodavac je mom dvogodišnjem sinu poklonio frulu. Kad Bosanci shvate da si im prijatelj, učinit će sve za tebe. Moja supruga isto to osjeća.
Prošle godine, kad smo napuštali naš motel u Sarajevu, ispred njega su se djeca igrala fudbala. Moj dvogodišnji sin Dejan je na sebi imao dres BiH reprezentativca Pjanića. Djeca su ga počela dozivati ‘Pjanić! Pjanić!’ i insistirali su da zaigra s njima. Navijali su za njega i hrabrili ga kad je udario loptu i dao gol. To je jedan od najljepših momenata u mom životu. Svaki puta kad nas djeca iz komšiluka vide zovu ‘Hej, Pjaniću!’ Saudin Bećirević mi je prije nogo što je umro dao svoju uniformu, kapu, značke i zastavu svoje jedinice na poklon. To je tipično vrsti ljudi kao što su Bosanci.
TIP: Ispričajte nam neku od Vaših anegdota iz BiH?
Chris: Bili smo na večeri u Parku prinčeva u kojem je bend svirao bosansku muziku, a moj je mali sin plesao i plesao. Tu je bila i grupa djece koji su bili članovi nekog sportskog kluba i oni su mu pljeskali i hrabrili ga, a prije nego su otišli slikali su ga i poljubili na rastanku. To je bilo stvarno slatko. Kad smo sletjeli na sarajevski aerodrom, bila je ponoć, a mi smo putovali cijeli dan. Taksi nas je odvezao do motela u Hrasnom, bilo je mračno i ja sam greškom vozaču dao novčanicu od 100 KM, misleći da mu dajem 50 KM. On mi je dao kusur od 50KM i otišao. Nakon 10 minuta se vratio. Rekao je da sam ja prijatelj BiH, da sam mu dao previše novaca i vratio mi ostatak kusura. Bio sam iznenađen da u zemlji sa tolikom stopom siromaštva, ima toliko poštenih i iskrenih ljudi. Otišli smo u muzej i trebali se popeti na drugi sprat. Moja je supruga rekla da će me ona sačekati na prizemlju sa bebom i kolicima. Gospođa koja je vodila muzej ponudila je da pazi na našu bebu dok mi pogledamo postavku. To se nikad ne bi moglo dogoditi u Americi.
˝Način na koji smo tretirani u BiH u odnosu na Hrvatsku je bio dijametralno različit˝
Kao što sam već rekao, moja ‘usvojena’ porodica Kabil je kao moja rođena porodica. Pažnja sa kojom mi je Edinov otac pričao priče (Midhat Kabil je preminuo prije par godina i bio je veliki čovjek)… Njegova majka Envera je zadivljujuća osoba, a Edin mi je kao brat. Zaista osjećam da su oni moja bosanska porodica i želim da moja porodica uvijek zna da imamo drugu porodicu u Bosni. Kad smo moja supruga i ja posjetili Bosnu 2005, išli smo i u Hrvatsku. Način na koji smo tretirani u BiH u odnosu na Hrvatsku je bio dijametralno različit. Kad smo otišli u Dubrovnik, tretitani smo kao nepozvani gosti, i generalni stav u Hrvatskoj je ‘Ti si došao da vidiš mene, ne ja tebe’. U Bosni smo tretirani kao dobrodošli gosti i iako sav komfor nije uvijek prisutan, ljudi bi učinili sve za vas i tretiraju vas kao prijatelja.
˝Bio sam vrlo tužan kad se Sloboda Dita ugasila˝
TIP: Fan ste nogometne reprezentacije BiH?
Chris: Veliki sam obožavatelj BiH fudbalske reprezentacije. Upravo je objavljeno da će BiH igrati protiv Meksika u Chicagu, 31. maja! Jako sam uzbuđen što ću ih, sa porodicom, moći vidjeti ovdje. Bh. fudbal je sada na odličnoj poziciji, 19-ti na svijetu i ne mogu dočekati da dođu do Olimpijskih igara. Također sam veliki obožavatelj BiH košarke, pa sam išao na neke utakmice reprezentacije, ali i domaće utakmice. Bio sam vrlo tužan kad se Sloboda Dita ugasila, obzirom da je toliko izuzetnih igrača došlo iz Tuzle, Mirza Teletović, Mirza Delibašić, Jasmin Hukić, Damir Mulaomerović etc…
˝Dodik je kreacija Dejtona i pogrešaka međunarodne zajednice u BiH˝
TIP: Kako gledate na političku situaciju u BiH?
Chris: Politička situacija u BiH je teška. Čini se da Srbi sa Dodikom imaju kontrolu i dobijaju što žele. Uskomešali su emocije nacionalistički-orjentisanih Hrvata i ubijedili ih da je treći entitet moguć. Oni stalno potkopavaju BiH kao državu i niko im se od međunarodnih zvaničnika ne suprotstavlja, što znači prećutnu podršku. Njegova je nacionalistička retorika nagrađena tako da se čini neizbježnim da je trenutna BiH forma neodrživa, što je upravo ono što on želi da dokaže. Neodrživa je upravo zato što je to njegov cilj. Pravo pitanje je u šta će Bosna biti reformisana i kada? Srbiji je još dozvoljeno da se miješa u unutarnje stvari BiH i ima interese u drugoj suverenoj državi.
Pravo je pitanje i to šta će se desiti kada Srbi odluče da se izdvoje? Već su izgradili paralelne institucije, uključujući i njihov sopstveni lobi u Americi, te de fact ambasade u inozemstvu, čemu je bilo malo suprotstavljanja. Unutar Federacije postoji podijeljen i manji interes za građenje centralne vlade, a veći za jačanje Federacije. Bosanska vlada koja je 10 puta veća od onoga što bi trebala biti, ne čini ništa da unaprijedi živote građana, a sav novac koji se troši na vladu i njihove plate, znači manje novca za investiranje u infrastrukturu, biznis i narod Bosne. Nadam se da se rat neće vratiti u Bosnu, ali ne vidim kako se Bosna može slomiti, jer ista pitanja ostaju Mostar, Brčko, i da li bi Sarajevo sebi dozvolilo da bude na par kilometara od države koja je neprijateljski raspoložena prema njemu? Šta je sa memorijalom u Srebrenici, jer kad bi im se dao izbor, siguran sam da bi ga Srbi pretvorili u prostor za parking i rekli da nikad nije ni postojao. Dodik je kreacija Dejtona i pogrešaka međunarodne zajednice u BiH. On je gurao i gurao i testirao šta će mu sve proći nekažnjeno i niko mu se nije suprotstavljao. Problem je u tome što su lideri u BiH i dalje podijeljeni po etničkim linijama i interesima. Šta se drugo može očekivati kad se glasa po etničkim linijama i za kandidate svoje etničke pripadnosti. Ja mislim da Bosna ima sjajnu budućnost, ali mora prvo razriješiti svoju prošlost, tj. Dejtonski sporazum. Mirovni sporazum nije osnova za ustav. Moja supruga je u SAD vazduhoplovnim snagama i imao sam priliku sresti pravnike koji su kreirali Dejtonski sporazum, koji nikad nije ni namjeravan da bude dugoročno ustavno rješenje za zemlju, već privremena solucija da se zaustavi rat.
Znam da ima onih u američkoj vladi koji su bili uključeni u BiH dešavanja u 1990.-tim i nikada nisu mogli zamisliti inerciju koja je uhvatila ovu zemlju. U protivnom, mnogi bi podržali tip akcije kao što je bila operacija Oluja u Bosni, za koju su se neki već i zalagali. Bosna ima izuzetne ljude, ali užasnu vladu. Dok se Bosanci ne ujedine u jedinstvenijoj viziji, država će nastaviti da stagnira i ima probleme u najosnovnijem funkcionisanju. U Americi je lakše biti onaj koji želite biti i izdići se na bilo koji mogući ekonomski nivo.
TIP: Razlike (pozitivne i negativne) između života u BiH i SAD-u?
˝Za jednog prijatelja iz Bosne, dao bih stotinu američkih˝
Chris: Amerikanci se nažalost unose u male, površne stvari i ne razumiju zašto nisu sretni kao većina Evropljana i ostalih. Potrošački mentalitet kakav imamo u Americi je zasnovan na potrošnji i najbolji način da nagnate ljude da više troše je da povežete potrošnju sa osjećajem sreće. Bosanci imaju puno manje slobode i mogućnosti u odnosu na ove koje imamo u SAD, ali imaju bolje razumijevanje sreće i porodice.
Pogledi na život su im bolji iako im okruženje nije uvijek pozitivno kao u SAD. Sretan sam što ne moram birati, ali za jednog prijatelja iz Bosne, dao bih stotinu američkih. Znam da mogu vjerovati svojim prijateljima iz Bosne. Oni imaju čast, povjerenje i stajalište. Kad se penzionišemo, moja supruga i ja želimo preseliti u BiH, ali to zavisi od političke situacije.
Da budem iskren, ljudi u Americi ne znaju ništa o Bosni, ako nisu bili ovdje ili su vezani time što su ovdje služili ili znaju nekoga iz Bosne. Moja žena je učiteljica u školi i uči djecu o Bosni, a i ja uvijek govorim ljudima o Bosni, i ako žele slušati o noj, a i ako ne, baš me briga. Bio sam šokiran da na 10.-tu godišnjicu Srebrenice, niko u Americi nije znao ništa o tome šta se dogodilo. Ja sam učestvovao na komemoraciji 10-te godišnjice Srebrenice u Čikagu te godine, koja je bila vrlo potresna.
TIP: Kako Vaši prijatelji u SAD-u gledaju na BiH?
Chris: Većina mojih prijatelja zna za BiH zbog mene, i ja ih uvijek podsjećam. Kao što sam već rekao, ubijedio sam prijateljicu Danicu da dođe s nama u Bosnu i potroši svoj američki novac u vašoj zemlji, zbog čega sam vrlo ponosan!
TIP: Kako provodite vrijeme kada dođete u BiH?
Chris: Obično provodim vrijeme sa prijateljima u Sarajevu razgledajući, jedući, pijući opuštajući se i kupujući. Uobičajeno je da napravimo par kraćih izleta unutar zemlje kako bi vidjeli različita mjesta Tuzla, Mostar, Travnik, Jajce, Počitelj, itd. Ako je moguće, uvijek odem na što više košarkaških utakmica dok sam tu.
Dvije stvari želim da uradim naredni puta kad dođem, a to je da odletim do Zagreba, iznajmim auto i vozim se kroz Bosnu, provodeći vrijeme u različitim gradovima BiH kao što su Velika Kladuša, Bihać, Banja Luka i možda Brčko i neka druga mjesta gdje ranije nisam bio. Druga stvar koju želim uraditi je učestvovati u memorijalnom maršu sjećanja na Srebrenicu i prepješačiti ili dionicu Tuzla - Srebrenica ili Žepa - Srebrenica. Za to ću čekati da moj sin malo odraste, kako bismo to mogli uraditi skupa. Važno mi je da Dejan zna zašto toliko volim Bosnu i zašto je važno to što se ovdje dogodilo. Naročito zato što smo mogli uraditi toliko toga da zaustavimo to što se dogodilo, ali smo Međunarodna zajednica i mi odlučili učiniti ništa, umjesto toga. Planiram se vratiti za 100.-tu godišnjicu Prvog svjetskog rata u ljeto 2014, najkasnije.
TIP: Jeste li zadovoljni turističkom ponudom BiH?
Vrlo sam zadovoljan ponudom koju BiH nudi turistima. Moja supruga i ja smo avanturisti, tako da uživamo u nekim od izazova koje nudi Bosna. Ljudi su toliko ljubazni i dragi, tako da ne postoji drugo mjesto na svijetu gdje bih radije trošio svoje vrijeme i novac. Moje iskustvo iz kontakta sa ljudima koji su posjetili Bosnu je da su se ili zaljubili u nju ili su je zamrzili. Moja porodica voli Bosnu i većina ljudi koje znamo da su bili ovdje osjećaju isto.
(TIP/A.J.)
With CarRental8 you can get affordable car rentals at over 50000 international locations.
ReplyDelete