Amerikanac Chris Mathieu, zaljubljenik u našu zemlju: U 365 priča govori o ratnoj Bosni
Na svom blogu bosniavolimte.blogspot.com objavljuje po jednu priču jednog Bosanca i Hercegovca
| Objavljeno 28.01.2012. u 05:11 Kaže da je za Bosnu prvi put čuo u vrijeme Olimpijade u Sarajevu, a uslijedile su priče koje je slušao o Međugorju, ali i bivšoj zajednici na Balkanu.
Logori i Markale
- Čak i nekom ko poznaje Bosnu bolje od mene teško je bilo shvatiti zašto je došlo do rata. Sve je postalo puno jasnije u ljeto 1992. godine. Od tog trena moj život je drugačiji - kaže Kris.
On 20 godina kasnije, u 2012., na svom blogu bosniavolimte.blogspot.com objavljuje po jednu priču jednog Bosanca i Hercegovca. Namjerava da ih ispriča 365. Na istih 15 pitanja ljudi širom BiH dali su mu svoje viđenje rata, preživljavanja, ali i postratnog doba. Kaže da je zahvalan svima koji su mu već odgovorili na njegov upit.
- Sve je počelo kad su se pojavile slike Omarske i Trnopolja. Tada sam rekao: "Evropa nije vidjela ovakve slike, vrlo slične onome što su nacisti radili tokom Drugog svjetskog rata". Tad sam odlučio da ću život posvetiti pokušajima da svijet ne zaboravi ono što se događalo u Bosni - kaže Kris.
On je organizirao nekoliko humanitarnih projekata u SAD, kao i kampanja kojima je ukazivao na dešavanja u BIH.
- Nisam bio siguran da ću se ikada oporaviti od fotografija i snimaka poput Markala. Sve što sam dalje radio bila je neka moja bitka, moj rat protiv zla, rat protiv nekih unutrašnjih demona. U međuvremenu sam upoznao toliko dobrih Bosanaca da sam mogao reći da je ta zemlja moja, jer sam imao gdje doći, gdje biti, gdje živjeti - dodaje.
Nakon dvadesetak godina boravka u BiH našu zemlju opisuje samo jednom rečenicom: "Ako uspijem jedan posto vratiti Bosancima ljubavi, poštovanja i ponosa koje su mi darovali, umrijet ću kao sretan i zadovoljan čovjek"!
Ratni predmeti
Kris je nedavno priredio pravi mali muzej bosanskih ratnih obilježja, oznaka, predmeta koji su korišteni u ratu. Pažljivo, polako i strpljivo skupljao ih je širom države. Namjerava da uz pomoć centara za kulturu u Čikagu i Sent Luisu organizira izložbu ovih eksponata i u SAD. Trenutno ih ima više od dvije hiljade.
- Htio sam priču ispričati tim predmetima. Onda mi je sinulo da je najbolje da priču ispričaju sami Bosanci, koji su bili ovdje kad je rat došao u njihov grad. Želim slikati mozaik priča Bosanaca diljem svijeta. Ovako, iako su napisane mnoge knjige o ratu u BiH, dobit ćemo realnu sliku od Ahmića do Zavidovića, od Srebrenice do Kladuše. Zamislite priču o izgubljenom djetinjstvu, o godinama pojedenim zauvijek. One su najbolje pričane u prvom licu jednine. Nadam se da će ovaj projekt pomoći mlađim generacijama, povezati ih s ljudima i događajima u Bosni. Ja sam samo osoba koja nakon spoznaje nije mogla promijeniti kanal - zaključuje Kris.
Šta se desilo 12-godišnjoj djevojčici iz Trnopolja
Kris svoje priče objavljuje na blogu bosniavolimte.blogspot.com. Žao mu je što pripremljeni dokumentarac za BBC neće tako brzo ugledati svjetlo dana zbog nedostatka finansija. Kaže da "Zapadu nije Bosna zanimljiva iz više razloga", a projekt bi iziskivao puno novca, pa se okrenuo "priči sa 365 priča". Uz izložbu koju planira naljeto prirediti u SAD, Kris kaže da mu supruga Kristi, inače profesorica engleskog jezika, pomaže da što više mladih Amerikanaca i ljudi širom planete sazna što više o Bosni.
- Prikupio sam oko 900 predmeta Armije RBiH iz rata, mnoge zastave, plakate, dokumente, uniforme te veliku zbirku knjiga koje se odnose na BiH u ratu. Ako neko pita kako, pa pogledajte priču broj 4 o 12-godišnjoj djevojčici iz Trnopolja koja moli majku da je ubije, da je ne siluju četnici. Kad pročitate takvu priču, kad upoznate takvu osobu, jednostavno ne možete ostati normalni, a nemati potrebu život posvetiti da istinu o tome vidi cijeli svijet - navodi Kris.
No comments:
Post a Comment